Kada se dogodi nuklearna katastrofa, te radijacija prekrije određeni dio prirode, što se događa sa mikro svijetom koji je potreban u procesu truljenja? Možete li zamisliti lišće i drveće koje ne trune i stoji 30 godina? Pogledajte kratki video u nastavku
Rijetko tko razmišlja o tome što je potrebno da bi neka stvar u prirodi potrunila. Cijeli je to mikro svijet živih bića, gljivica, mikroorganizama koji razlažu stvari oko nas. Uzimamo iz zdravo za gotovo. Što kada se dogodi nuklearna katastrofa i taj dio svijeta pokrije radijacija? Oni nastradaju isto kao i mi, a bez njih nema truljenja…
Pogledajte video iz ruske Crvene šume blizu elektrane u Černobilu koja je dobila najveću dozu radijacije jer je vjetar pirio u tom smjeru za vrijeme katastrofe:
– mrtvo drveće, lišće,… ne trune desetljećima
– sloj je sve deblji i deblji
– bez truljenja ne pretvara se u hranjivu zemlju već ostaje na zemlji i taloži se
– jedna iskra i zapalila bi taj debeli sloj koji bi bilo nemoguće ugasiti dok ne izgori, a budući da je puno radijacije, podiglo bi ju u zrak i raširilo bi ju okolo stotinama kilometara te bi opet imali još jednu katastrofu!
Čovjek se petlja u prirodu i kada napravi ogromnu grešku teško je vratiti stvari nazad na svoje mjesto (u roku u kojem je nama interesantno). Priroda nas ne treba i ona će sebe izbalansirati i vratiti u normalu, razlika je samo hoćemo li mi opstati da to vidimo ili ne.
