Mnogi od nas koriste papirnate ubruse. Većina ne može ni zamisliti rad s djecom ili kuhinju bez njih. Isti ti ubrusi imaju i crnu stranu. Samo u Americi ih koristi 90% kućanstava koja generiraju preko 3 000 tona otpada dnevno, za čiju proizvodnju je potrebno dnevno 51 000 stabala. Slika lijevo pokazuje koliko jedna osoba za godinu dana potroši ubrusa.
Tko je izumio papirnate ubruse, kako su nastali, utjecaj na okoliš i što činiti – u nastavku…
Kako je nastao papirnati ubrus?
Učiteljica u američkoj školi se dosjetila ideje za smanjenje širenja viroza. Svakom učeniku je davala komadić mekog papira iz bilježnice za brisanje nosa, kihanje i sl. Nakon svake upotrebe su ga bacali i smanjivali širenje zaraze. Potencijal je prepoznao Arthur Scott koji je imao papirnu industriju osnovanu 1879.g. Perforirao je papir u male dimenzije, te započeo prodavati kao jednokratne papirne ubruse. Kasnije je produkt nazvao Sani-Towel te ga prodavao hotelima, restoranima…. In 1931.g. Scott je predstavio prvi papirni ubrus za kuhinje, s kojim je stvorio novu potrebu u kućanstvima.
Statistika (USA – mi idemo u tom smjeru)
- 40% američkog otpada su papirnati proizvodi
- papirna industrija je treća po doprinosu globalnog zagrijavanja
- prosječni amerikanac godišnje odbaci oko 350 kg papira
- kada bi svako američko kućanstvo koristilo samo jednu rolu papirnatih ubrusa manje, godišnje bi se spasilo 544 000 stabala. Za tri role manje, godišnje bi se smanjio otpad za 120 000 tona i 4.1 mil $ troškova za zbrinjavanje otpada.
- prosječni papirni ubrus, proizveden je koristeći klor koji otpušta štetne / kancerogene dioksine
Ova statistika je dovoljna da se zapitate za svaku iduću rolu jel vam je nužno potrebna. Napredak se može postići i na slijedeći način:
– svatki ukućan ima svoj krpeni ubrus – npr. novi trend koji kreće u americi(engl.) s interesantnim designom
– više recikliranja – ukoliko su bez klora i nisu izbjeljivani, ubrusi su pogodni za reciklažu. Tada ga je bolje baciti u kompost (vidi članak o komposterima), umjesto u koš za smeće.
