Početkom svibnja posadili smo stotinjak sadnica Batata, nešto iz vlastite potrebe za ovim zdravim povrćem a nešto iz radoznalosti oko eventualnog uzgoja ove kulture sa izlaskom na tržište. Da ne ide uvijek sve lako i po planu, uvjerili smo se sami, a što nam se dogodilo pogledajte u nastavku.
Tlo na kojem smo sadili Batat prethodno je bila livada godinama polu zapuštena.
Odmoreno tlo i pjeskovito ilovasta struktura svakako je bila prednost u sadnji dok jedan od razloga štete na batatu možemo prepisat nekvalitetnoj pripremi istog tla.
Tlo smo preorali s hondom na dosta plitkoj dubini neposredno prije same sadnje što je bilo idealna priprema za puževe i njihova jajašca.
Kada smo još na kraju svega stavljali malč kako bi zadržavao vlagu i spriječio rast korova njihova livada pretvorila se u raj.
Dakle ukoliko tlo ne obradite dublje i ne učinite to u jesenskoj pripremi tla možete očekivat ovakvu štetu. Spominjali smo u prijašnjem članku kako se obraniti od puževa. Morat ćemo iskoristiti neku od metoda da očistimo teren. Razgovarali smo sa nekoliko proizvođača batata koji također smatraju kako je puž jedan od ljubitelja batata ali da ga isto tako voli i voluharica. Na slikama se vide jajšca puža kao i nekoliko lijepih primjera batata koje je zaobišao. Iako batat ne voli kvalitetno humusno tlo ni obilato gnojenje, pri stavljanju sadnica u zemlju formirali smo tri reda te izvršili mali test. U prvi red dodali smo pola litre „Humusal“ gnojiva ispod korijena biljke, u drugom redu litru, dok smo u trećem redu pomiješali običnu zemlju i pijesak. Nekako nam se čini da smo najbolje rezultate imali u redu u kojem smo dodali pola litre eko gnojiva.
Samu sadnju mogli smo pomjerit i poslije 10-og svibnja kako bi izbjegli hladnije noći i težu prilagodbu sadnice no dodavanjem Humusala svakako smo joj pružili veći broj mikroorganizama, enzima, prirodnih antibiotika i hormona rasta pa smo tako ipak mogli uživati u pristojnoj količi ploda.
Inače Batat (lat. Ipomoea batatas) je višegodišnja biljka iz porodice Convolvulaceaeje koja se u Hrvatskoj u komercijalnom uzgoju rabi kao jednogodišnja kultura. Za jelo se koriste sekundarna zadebljanja korijena i mlado zeleno lišće. Korijen i mlado lišće koriste se u prehrani. Može se kuhati, peći i pržiti. Dobra je hrana i za dijabetičare. Potječe iz tropskih područja Južne Amerike. Ljudi ga upotrebljavaju već najmanje 5000 godina i danas je široka i raširena kultura u tropskim krajevima svijeta. Najveći svjetski proizvođači su Kina (80% svjetske proizvodnje), Indonezija i Uganda. Najviše se jede po stanovniku na Solomonskim otocima (160 kg po osobi godišnje) i u Burundiju (130 kg po osobi godišnje). Nakon detaljnih petogodišnjih istraživanja Zavoda za povrćarstvo Agronomskoga fakulteta u Zagrebu i suradnje s potencijalnim proizvođačima, možemo napokon očekivati da će se ubuduće batat više nalaziti i na hrvatskim tržnicama.
